U sklopu projekta SHAPE – financiranog iz Europskog fonda AMIF (Transnational Actions on Asylum, Migration and Integration), provedeno je istraživanje o potrebama i percepciji migranata i lokalnih predstavnika vlasti o migrantskim politikama i njihovim provedbama, javlja JRS a prenosi Vatican News.
U polustrukturiranim dubinskim intervjuima sudjelovalo je sedam predstavnika lokalnih vlasti iz sljedećih institucija: Pučko otvoreno učilište u Zagrebu, kao najveća neprofitna ustanova za obrazovanje odraslih u Republici Hrvatskoj, Hrvatski Crveni križ, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured Vlade – Služba za ljudska prava, Grad Sisak te 16 migranata, od čega 9 muškaraca i 7 žena. Sudjelovalo je devet osoba iz Sirije, tri iz Irana, tri iz Jordana i jedna iz Afganistana.
U Hrvatskoj borave od jedne do šest godina, a jedan od njih je povratnik, koji je otišao u Njemačku na neko vrijeme i vratio se prije godinu dana. Dvoje sudionika su članovi Isusovačke službe za izbjeglice.
Analizom intervjua došlo se do zaključka kako su hrvatske migrantske politike u samom začetku te kako je nužno ulagati u obrazovanje i edukaciju predstavnika institucija te slušati i čuti glas migranata, kažu predstavnici JRS-a. “Od iznimne je važnosti da migranti sudjeluju i sukreiraju migrantske politike jer time doprinose kvaliteti provedbe politika i osjećaju se uključeno”, rekla je Dajana Toumeh Ravlija, voditeljica projekta SHAPE ispred Isusovačke službe za izbjeglice te dodaje koje su ključne potrebe migranata koje su identificirane kroz istraživanje:
- Prihvaćanje
- Bolje strukturiran i organiziran tečaj hrvatskog jezika
- Produžen rok subvencije za najam stana
- Veći broj prevoditelja dostupnih u zdravstvenim ustanovama (uključujući mentalno zdravlje).
Hrvatska je promatrana kao iseljenička nacija, a ne useljenička. Naše društvo nema značajnu povijest vezanu uz integraciju migranata te smo percipirani kao tranzitna zemlja ili “nepoželjna” imigrantska destinacija iz brojnih političkih i ekonomskih razloga.
I dalje smo jedna od članica EU-a s najnižom stopom odobrenih međunarodnih zaštita i imamo jednu od najstrožih nacionalnih politika za godišnje odobravanje strane zaštite. Hrvatski Nacionalni plan integracije istekao je 2019., a novi tek treba biti izrađen.
Potrebno je pozabaviti se budućim migracijskim problemima (npr. radni imigranti i državljani trećih zemalja iz susjednih i svjetskih zemalja, migranti koji se vraćaju, cirkularni, tranzitni, neregularni migranti i tražitelji azila), što jest dodatan izazov za mogućnost strukturne analize migracijskih trendova i mjerenja uspjeha integracije.
Koraci koje je Hrvatska poduzela u poticanju integracije su evidentni, a neki od njih (kao što je državna subvencionirana stanogradnja) usporedivi su ili bolji od onih u drugim članicama EU, ali nisu kohezivni. Pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju te dostupno i pristupačno obrazovanje hrvatskog jezika i dalje su glavni izazovi, stoji u izvještaju JRS-a. (JRS / VN / IKA / D.P.)