Uskoro se bliži dan kad proslavljamo Svetu Petku Paraskevu. Praznik će biti proslavljen i u našem zagrebačkom manastiru na Svetom Duhu. Nažalost, ove godine zbog radnih obaveza neću moći prisustvovati. Stigle su me obaveze i rijetko odlazim u crkvu na molitvu što mi dosta teško pada.

Iako umorna, odlučila sam prošlog petka otići na Akatist (akatist u doslovnom prijevodu znači stajati u molitvi) Svetoj Petki. Taj odlazak podsjetio me je na moje ranije česte odlaske petkom na molitvu. Život ima svoje mijene pa tako i moj. Nekad sam revnosnija, a ponekad život donese svoje izazove i čovjek ne može biti tamo gdje mu srce želi biti.

Ovog petka je bilo lijepo i toplo pa sam poželjela i ranom zorom u subotu pridružiti se molitvenom sabranju na Liturgiji u voljenom zagrebačkom manastiru gdje se okuplja meni znana hrišćanska zajednica.

Jutro je bilo divno. Pomalo jesenski prohladno sa Svjetlošću koja nam dolazi sa Istoka. Pored ikone Majke Božje Mlekopitateljnice nalazi se jastuk donesen iz Jašija gdje počivaju mošti Svete Petke. Nova je to Svetinja kojoj se možemo pokloniti i nadati se molitvenoj pomoći svima nama drage Svetiteljke.

U srpskom narodu Svetoj Petki se mole svi, od djece do onih najstarijih, na zalasku života. U narodnom je vjerovanju da joj se osobito mole žene. I sama sam žena i životni put prije mnogo godina me je doveo do Svetiteljke. Osjećam njenu sveprisutnost u svim burama i olujama vlastitog života, a naš zagrebački manastir je meni familiar place.

Sveta Petka je rođena u Epivatu koji se nalazi na putu prema Carigradu gdje je prvotno otišla po smrti njenih roditelja, a nakon čega se uputila u Jordansku pustinju gdje je živjela podvižnički.

U dubokoj starosti vratila se je u Epivat gdje je kratko poživjela, a u 11. stoljeću se je predstavila Bogu. Njene mošti su se nalazile na više mjesta. Svojevremeno ih je srpska carica Milica donijela u Srbiju, ali po padu Srbije pod Osmanlije mošti su prenijete u rumunjski grad Jaši gdje se i danas nalaze.

Pobožnost rumunjskog naroda je zaista velika ili sam je barem sama tako doživjela u susretu sa Rumunjima dok sam živjela u Londonu.

Duboko vjerujem da oni kao narod vrlo pažljivo brinu o njenim svetim moštima (relikvijama) i da otvorenog srca primaju sve one ljudi iz raznih naroda koji se u Jaši dolaze pokloniti Svetiteljki. Sama, još nisam tamo bila.

U Srbiji mnogi izvori su posvećeni Svetoj Petki gdje ljudi koristeći vodu sa tih izvora traže lijeka svojim bolestima i nedaćama. Jedan od najpoznatijih izvora je onaj na Kalemegdanu gdje su u prošlosti počivale njene mošti.

I sama sam zahvalna Svetiteljki što me godinama prima u njen zagrebački dom, što me uvijek okrijepi i osnaži i što onda nekako lako siđem niz brdo sa Svetog Duha i zakoračim u moju svakodnevnicu. Hvala Ti Prepodobna Sveta Mati Paraskevo!