Crkva je to koja vas svojom ljepotom uvlači u sebe. Istovremeno vas provlači kroz sebe, prožima vas i odvodi u neki drugi, daleki, nevidljivi svijet. Nama ljudima blizak jer nam je ionako namijenjen. Taj svijet je duhovni svijet. Tajanstven.

Hram je to koji je meni najljepši pravoslavni hram u Engleskoj koji sam posjetila, a svakako je jedan od ljepših hramova koje sam uopće vidjela. Jedino u njemu ponesoh (vjenčanu) krunu na glavi pa je i osobno poseban i neponovljiv.

Sagrađen je 1960-ih godina prošlog stoljeća. Gradili su ga srpski doseljenici koji su živjeli tada u teškim uvjetima, ali su svojom slogom i ljubavlju izdvajali sredstva za hram uz pomoć britanske obitelji Cadbury. Oni su veliki proizvođači čokolada i konditorskih proizvoda u svijetu. Meni osobito drage Fruit Nuts čokolade. Pomogli su prvim doseljenicima – izbjeglicama iz prvog rata, a isto su činili i kasnije.

Hram je sagrađen na način da su doseljenici dovozili najbolje materijale iz tadašnje Jugoslavije. Tako je dio Balkana ugrađen u birminghamsku ljepoticu, izgrađenu u bizantskom i moravskom stilu.

Prvotna ideja je bila da se hram izgradi po modelu manastira Studenice, ali bijeli mramor je bio preskup i isti bi teško odolio vremenskim prilikama britanskog otočja. Graditelji hrama su bili ljudi koji su za izvođenje radova pozvani iz Dalmacije.

Hram je posvećen svetom knezu Lazaru. Mene je posebno obradovala ikona Bogorodice Trojeručice i freske. Sve ikone na ikonostasu su kopije starih srpskih ikona. Tako su carske dveri kopija čuvenih Blagovesti iz 14. stoljeća iz Ohrida; lik svetog kneza Lazara uzet je iz manastira Ljubostinja, a scena ”Tajne večere” iz manastira Sopoćani.

Danas je to srpski hram u dijaspori koji otvara svoja vrata za sve ljude dobre volje koji traže duhovnu utjehu, a birminghamskim predgrađem Bournville odzvanjaju molitve na grčkom, engleskom, rumunjskom, arapskom, ruskom i srpskom u drugoj, trećoj generaciji gdje se posebno čuje ono simpatično ”r”.

U hram je utkana ljubav i pažnja dvaju naroda, Engleza i Srba, za sve nas koji ovdje živimo danas, ali i u budućnosti.