Zakoračili smo u novi post. Sunce je visoko u zenitu pa se čini lakšim spoznaja uzdržanja od teške, mrsne hrane. U glavi se vrte lagane povrtno makrobiotske varijante nadolazećih jelovnika, začinjenih vočnim desertima. Tako to biva u glavi nas hedonista koji se još učimo uzdržanju; kako onom tjelesnom tako i onom mislenom, psihološkom – a sve u slavu Božju.

Po svojoj suštini ovaj post spada u lakše jer je određenim danima dozvoljena riba i ulje.

Možda tjelesno uzdržanje i nije najbitnija komponenta posta, ali duboko vjerujem da čovjeka potiče na razmišljanje o značaju uloge apostola u našim životima.

Petropavlovski post je u suštini ustanovljen kao uspomena na njih. Nakon silaska Svetog Duha na Pedesetnicu započela je njihova misija širenja Jevandelja, a najsnažnije oruđe na tom svetom zadatku upravo su bili molitva i post.

Specifičnost ovog posta je da se njegova dužina mijenja iz godine u godinu – ovaj put će trajati 30 dana. To je zato što je početak posta u pomičnom (ovisno o danu Uskrsa) a završetak u nepomičnom datumu crkvenog kalendara, koji je uvijek na isti dan – 12.7. (Petrovdan).

Upravo to je razlog zbog kojeg najkraće može trajati jedan tjedan i jedan dan, a najduže šest tjedana.

Ukoliko razmišljamo o Bogu, prije ili kasnije duša će u molitvi zavapiti, a vapaja teško da će biti bez pokajanja i ljubavi prema bližnjem.

Meni samoj kao imperativ ovog posta nameće se promišljanje o blagodarnosti Bogu za sva dobra koja mi je dao u životu, a koja sam sklona često zaboraviti. Žtije apostola je opominjajuće za mene, a nadam se i druge.