Kršćanske Crkve izjašnjavaju se načelno za kulturu mira. Pa ipak je upravo njihov doprinos humanizaciji globalizacije ometen političkim implikacijama. To je osobito slučaj tamo gdje Crkve postavljaju političke zahtjeve ili pristaju uz političke ciljeve.
Kršćanstvo, i uopće religije mogu biti jamstvo svjetskog mira, a onda i opstanka čovječanstva. No, tek u dijalogu temeljenu na svjetskom etosu iz kojega proizlaze i zajedničke obaveze: obaveza nenasilja i strahopoštovanja pred životom te zalaganje za globalnu etiku kao temelj mira, solidarnosti i udruženosti u dobru.
Upravo u tom duhu patrijarh Kirill primio je mnoge apele biskupa iz čitave Europe – poljski nadbiskup Stanisław Gądecki, njemački kardinal Reinhard Marx i predsjednik Vijeća biskupskih konferencija zemalja Europske unije, kardinal Jean-Claude Hollerich tek su neki od njih – u kojima ga traže da progovori protiv agresije Rusije na Ukrajinu, tj. pozove na obustavu rata. Papa Franjo i nadbiskup Canterburyja Justin Welby, štoviše, razgovarali su s patrijarhom Kirillom putem video poziva.
Premda iza svakog rata stoji splet složenih međunarodnih odnosa i interesa, kao i osjećaj svake od strana da se bore za pravednu stvar, ne postoje strateški razlozi koji mogu opravdati barbarska ubojstva djece i nenaoružanih civila, kao ni prisiljavanje ruskih vojnika da u tomu sudjeluju.
”S bolom u srcu pridružujem svoj glas glasu običnih ljudi koji mole za okončanje rata. U ime Božje, neka se posluša glas onih koji trpe i neka prestanu bombardiranja i napadi! Neka se doista i odlučno krene putem pregovora i neka humanitarni koridori budu učinkoviti i sigurni! U Božje ime molim: zaustavite ovaj pokolj!” – zavapio je Papa u nedjelju 13. ožujka na molitvi Anđeoskog pozdravljenja na trgu sv. Petra u Rimu. Tada je i pozvao čitavu Crkvu, sve vjernike da povećaju vrijeme molitve za mir te na dan molitve i posta za mir u Ukrajini na Pepelnicu.
Nažalost, i iz moskovske patrijaršije i iz Kremlja čujemo da je riječ o ”pravednom ratu”, o ratu za postizanje pravde, kako reče u na stadionu Lužniki u Moskvi u petak 18. ožujka Vladimir Putin na obilježavanju 8. godišnjice pripojenja, odnosno ”povratka” Krima Rusiji (povijest Krima je vrlo složena: bio je i u Osmanskom Carstvu i pod Habsburgovcima, a onda su sve do 2014. trajali zahtjevi Rusa u Krimu da se ispravi Hruščovljeva ”greška” koji je 1954. Krimu bio oduzeo autonomiju i pripojio ga ukrajinskoj SSR).
Pojam ”pravednog rata” (De bello iusto) neobranjiv je. Preciznije, premda se tako nekad i govorilo, od enciklike pape Ivana XXIII Pacem in terris (11.4.1963.) naovamo Crkva govori o potrebi da se ratovi izbjegnu i onemoguće (De bello evitando).
Pacem in terris (Mir na zemlji) se smatra jednom od najpoznatijih enciklika XX. stoljeća, prva koja je u cjelosti objavljena u The New York Timesu. Papa se obratio “svim ljudi dobre volje”, vjernicima i nevjernicima, jer Crkva mora gledati na svijet bez granica i “blokova”, te ne privilegira ni Istok ni Zapad. “Neka se trudimo, svi narodi, sve političke zajednice oko dijaloga i pregovaranja.” Papa je napisao da moramo tražiti ono što ujedinjuje, izostavljajući ono što razdvaja.
Zašto je rečeni pojam “neobranjiv”? Ivan XXIII. je bio itekako svjestan da se mir u svijetu ne može nametnuti, već se treba mukotrpno graditi u ravnopravnoj suradnji svih ljudi, vjernika i nevjernika, jer i oni koji ne vjeruju čine dobro i tako stvaraju uvjete za pravedan mir u svijetu.
Ratovi su uvijek nepravedni jer je narod (ovdje ukrajinski, ali i ruski) taj koji plaća. Rat je poraz čovječnosti i čovječanstva, ne samo jednom, nego uvijek.
Prisjetimo se: papa Franjo i patrijarh Kirill osobno su se sastali na Kubi, u zračnoj luci u Havani, 12. veljače 2016. godine, potpisavši zajedničku izjavu u kojoj se žale zbog sukoba u istočnoj Ukrajini.
”Ožalimo neprijateljstvo u Ukrajini koje je već izazvalo mnoge žrtve, nanijelo bezbroj rana mirnim stanovnicima i bacilo društvo u duboku ekonomsku i humanitarnu krizu”, napisali su tada.
”Pozivamo sve sudionike sukoba na razboritost, društvenu solidarnost i djelovanje u cilju izgradnje mira. Pozivamo naše Crkve u Ukrajini da rade na društvenom skladu, da se suzdrže od sudjelovanja u sukobu i da ne podupiru daljnji razvoj sukoba”.
”Pozivamo sve kršćane i sve vjernike Božje da se usrdno mole providonosnom Stvoritelju svijeta da zaštiti svoje stvorenje od uništenja i ne dopusti novi svjetski rat. Kako bi se osigurao čvrst i trajan mir, potrebno je poduzeti posebne napore kako bi se ponovno otkrile zajedničke vrijednosti koje nas ujedinjuju, a temeljene na Evanđelju našega Gospodina Isusa Krista”.
To nije govor politike, nego govor Evanđelja. A na Isusov govor o miru, pozvani smo i svi mi kada govorimo o ratu u Ukrajini.
Vjernici, ali i oni bez vjere, znaju da se, barem to, treba okaniti ravnodušnosti. “Evanđelje zahtijeva da se ne okrenemo u drugu stranu, jer baš je to najpoganskije ponašanje u kršćana. Ako se naviknemo gledati na drugu stranu, kršćanin polako postaje poganin prerušen u kršćanina”, kazao je Franjo isto u petak prije službenog govora upućenog sudionicima dvodnevnoga Međunarodnog kongresa “Obrazovanje za demokraciju u fragmentiranom svijetu”, na Slobodnom sveučilištu Marije Uznesene u Rimu.
Bolan vapaj u pomoć naše braće Ukrajinaca navodi nas ne samo na ozbiljno promišljanje, nego i na plač s njima i na trud za njih; da –
kako reče papa Franjo – ”podijelimo tjeskobu naroda ranjenog u svom identitetu, u svojoj povijesti i tradiciji. Krv i suze djece, patnja žena i muškaraca koji brane svoju zemlju ili bježe od bombi potresaju našu savjest”.
Neka se intenziviraju pregovarački napori i neka donesu plodove mira! Što prije!
Uredništvo Ekumene
