Mansur al-Hallaj (c. 858-922) perzijski mistik, pjesnik i učitelj
***
Voljeh te dvjema ljubavima:
sebičnom ljubavlju i ljubavlju Tebe dostojnom.
Ljubavlju sebičnom zanesoh se Tobom,
isključujući sve ostalo.
Ali u ljubavi Tebe dostojnoj
Ti podiže koprene da bih Te mogao vidjeti.
Ipak pohvala nije moja u ovome ili onome,
nego je pohvala Tvoja i u ovome i u onome.
***
Tajna ti je razotkrivena, što je dugo od tebe bila skrivena;
zasjala je zvijezda kojoj si bio mrak.
Ti si koprena koja tvojemu srcu skriva tajnu Njegova misterija;
jer bez tebe, pečat nikada ne bi bio stavljen u tvoje srce
lišavajuće te vizije Boga.
Ako se udaljiš od svojega srca, On će Sebe smjestiti tamo,
i Njegov šator raširit će se nad planinom
dobro čuvane objave.
I počet će pripovijedanje čije slušanje ne može zamoriti
i čija će proza i poezija postati poželjne.
***
Seyyed Hossein Nasr, ”Živi sufizam”, prev. Edin Kukavica i Enes Karić, Nučnoistraživački instiut ”Ibn Sina”, Sarajevo, 2004, str. 101. 259-260.