Tjedan molitve za jedinstvo kršćana počeo se održavati 1908. godine kao Osmina za jedinstvo kršćana. Paul Wattson (1863.-1940.), koji je iz anglikanstva prešao na rimokatolicizam, predložio je da se molitva održava u tjednu između (ondašnjeg) blagdana Ispovijedi sv. Petra u Rimu 18. siječnja i Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja.
Papa Pio X. službeno je odobrio održavanje ovoga molitvenog tjedna, a Benedikt XV. potaknuo njegovo štovanje u cijeloj Rimokatoličkoj crkvi, no vežući kršćansko jedinstvo uz Petrovu Stolicu.
Protestantski svećenici sredinom 1920-ih također su predložili godišnju osminu molitve za jedinstvo među kršćanima koja bi trajala do nedjelje Duhova (tradicionalne komemoracije uspostave Crkve).
Abbé Paul Couturier (1881.-1953.) iz Lyona (nazvan “ocem duhovnog ekumenizma”), prvi se založio da molitva za jedinstvo Crkve ne bude molitva za jedinstvo pod Petrovom upravom, nego “za jedinstvo Crkve kako Krist želi, i u skladu sa sredstvima koja želi”. Time je omogućio da se u molitvi pridruže i drugi kršćani s različitim pogledima na Petrovu službu. Njegov prijedlog iz 1935. da se obilježavanje nazove “Sveopći tjedan molitve za jedinstvo kršćana”, Katolička crkva prihvatila je 1966.
Odmah poslije Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.), koji je otvorio Katoličku crkvu za prihvaćanje bogatstava drugih kršćanskih crkava, uvelike je utjecao da se jednotjedna Molitva za jedinstvo kršćana počela održavati na međunarodnoj razini i u mnogim mjesnim crkvama različitih denominacija kao izraz želje da se jedinstvo kršćana i prepozna kao već postojeće i doista zaživi te da se za njega vjernici mole kroz cijelu godinu.
Prvi interkonfesionalni molitveni susret u okviru tjedna molitve za jedinstvo u nas je održan već 25. siječnja 1966. Toga su se dana u splitskoj katedrali okupili brojni vjernici, a molitvu su zajednički predvodili nadbiskup Frane Franić te predstavnici Pravoslavne crkve u Dalmaciji: splitski paroh Marko Plavša i predsjednik episkopskoga vijeća dalmatinske pravoslavne eparhije Mirko Stojanac.
U naše dane Tjedan molitve za jedinstvo kršćana koordinira Svjetsko vijeće crkava, uz sudjelovanje njegovih crkava članica, koje uključuju Asirsku crkvu Istoka, Orijentalne pravoslavne crkve, Istočne pravoslavne crkve, Starokatoličku crkvu, Moravsku crkvu, luteranske crkve, anglikansku zajednicu, menonitske crkve, metodističke crkve i reformirane crkve, kao i baptističke crkve i pentekostne crkve.
U izradi materijala i pripremi teme Molitvene osmine sudjeluju, kako Komisija za vjeru i red Svjetskoga vijeća crkava, tako i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana.
Građu za ovogodišnju svjetsku Molitvenu osminu priredilo je Vijeće crkava Bliskog istoka. Za geslo su odabrali temu iz Matejeva evanđelja: ”Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti” (Mt 2, 1–12). Riječi je o priči o tri mudraca koji se daju u potragu za novorođenim Kraljem, u čemu im pomaže njegova zvijezda koju slijede do Betlehema.
Često za osobe koje su dosljedne u izboru svojega životnoga puta kažemo da ”slijede svoju zvijezdu”. Ovogodišnje razmatranje želi nas svojim liturgijskim tekstovima i molitvenim predlošcima pozvati na promišljanje unutar kojega kršćansko praćenje i čitanje znakova vremena (”Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova”) prelazi iz slijeđenja znakova u nasljedovanje osobe, odnosno od čitanja i tumačenja vanjske pojavnosti prema osobi Isusa Krista.
Ovogodišnje ekumensko bogoslužje Molitvene osmine želi nas ohrabriti da se u molitvi i nastojanju oko vidljivoga kršćanskog zajedništva, prinoseći mu u nadi darove svoje vlastitosti i različitosti, usredotočimo na potrebnu obnovu i jačamo u svijesti o potrebi temeljitog osobnog obraćenja na putu jedinstva.
Simbolička liturgijska gesta, koja predmoliteljima slavlja sugerira da se sjaju Betlehemske zvijezde na tamnoplavoj pozadini nebeskog svoda pridružuju vlastite zvijezde, koje simboliziraju kršćanske Crkve i sve njihove vjernike, želi osvijestiti crkvenim vodstvima i vjernicima potrebu svjedočenja, odnosno združivanja vlastitih napora s betlehemskim sjajem kao putokazom do Krista.
Posebice teške okolnosti i prijetnje produbljivanju kršćanskog nejedinstva i razdora, kao primjerice one između Ekumenskog patrijarhata i Moskovskog patrijarhata, dodatno ugrožavaju svjedočanstvo kršćanske sloge i jedinstva. Najnoviji nepovoljni razvoj odnosa između Fanara i Kremlja (zbog pitanja Afričkog egzarhata), koji prijeti šizmi – već se čuju glasovi koji traže ”panpravoslavni” koncil –traži produbljeno razmatranje potrebe vlastitog obraćenja i kritičke samosvijesti u molitvi za sve veće vidljivo jedinstvo.
Unatoč ljepoti i mogućnosti međusobnog obogaćivanja u različitosti, kršćanska razjedinjenost duboko je sablažnjiva i sramotna – ona je tamna sjena koja zastire sjaj betlehemskog svjetla.
Ovogodišnje ekumensko bogoslužje poziva nas kršćane da se i danas, u potrazi za Kristom, pridružimo mudracima i pratimo sjaj te zvijezde, kako bismo našli zajedništvo s Kristom i međusobno.
Uredništvo portala
