Sve veći broj ljudi pokušava pobjeći od sukoba, siromaštva ili progona u svojim zemljama (najčešće iz Sirije, Afganistane, Irake, Sudane, Eritreje…). Budući da je Europa na brojnim svojim granicama podigla barijere, žice i zidove, nesretni ljudi sve više odabiru morske putove ne bi li se domogli europskog kontinenta gdje je još uvijek više slobode i hrane nego u njihovim zemljama. No, ta su putovanja – na nesigurnim i često preopterećenim čamcima u koje ih trpaju dobro plaćeni krijumčari iskorištavajući nevolje djece, žena i muškaraca – neizvjesna i vrlo opasna.
Međunarodna organizacija za migracije (IOM) pri UN-u bilježi, u razdoblju od 2014. do kraja 2021., 22.930 mrtvih ili nestalih u Sredozemnom moru te 166 u kanalu La Manche koji dijeli Francusku i Veliku Britaniju. IOM je u rujnu izvijestio o oštrom porastu smrtnih slučajeva i nestanaka migranata i na moru prema španjolskim Kanarskim otocima, uz obalu zapadne Afrike. Do kraja rujna 2021. umrlo je ili nestalo 785 osoba, uključujući 177 žena i 50 djece.
Prema British Press Association (PA), pokušaji migracije preko La Manchea na gumenim čamcima udvostručili su se u posljednja tri mjeseca. Do 20. studenog 2021. čak je 31.500 migranata napustilo francusku obalu, a engleske se domoglo više od 25.700 (tri puta više nego u cijeloj 2020. godini). Oko 7.800 migranata je spašeno iz Kanala.
Posljednja velika tragedija dogodila se u noći 24. studenog 2021. kada je nova skupina migranata, unatoč gustoće prometa, jake struje i niske temperature vode, prelazila kanal La Manche na gumenom čamcu. Te noći 27 osoba se utopilo u Kanalu. Prema Le Mondeu, Komisija za identifikaciju žrtava potvrdila je “identitet šesnaest Kurda iz Iraka, uključujući četiri žene u dobi od 22 do 46 godina, 16-godišnjeg tinejdžera, 7-godišnje dijete i deset muškaraca u dobi od 19 do 37 godina, kao i 23-godišnjeg Kurda iz Irana… Identificirana su i tri Etiopljana, uključujući dvije žene u dobi od 22 i 25 godina i muškarca od 46 godina, Somalijku od 33 godine, četiri Afganistanca u dobi između 24 i 40 godina i jednog Egipćanina u dobi od 20 godina”.
Ono što dodatno tragediju čini još strašnijom, jest da su migranti na gumenom zvali u pomoć i britansku i francusku policiju. Prema kurdskom mediju Rudaw, tijekom dvanaest sati agonije, nitko se nije odazvao na poziv upomoć.
U videu objavljenom 29. studenoga, preživjeli Mohammed Shekha Ahmad, porijeklom iz iračkog Kurdistana te Mohammed Isa Omar iz Somalije, govore: “Pozvali smo francusku policiju (…) zatim smo im poslali našu lokaciju i oni su nam rekli: ‘Nalazite se u engleskim vodama, nazovite Engleze’. Zatim su zvali Britance, a oni su im rekli da pozovu Francuze jer su ih oni bili ”bacili” u vodu. Dvojica su preživjela jer se pojavio ribarski brod. Prekasno za drugih dvadeset sedam osoba.
Predsjednik Francuske Emmanuel Macron izjavio je na dan tragedije da “Francuska neće dopustiti da Kanal postane groblje”. Ali to je, zapravo, već postao.
Naime, iako migranti nastoje ilegalno prelaziti granice još od 2021., a krijumčari ljudi rijetko bivaju otkriveni, još uvijek ne postoji stvarna akcija kojom bi se spriječile tragedije. No, brojni ljudi u bijegu od progona, siromaštva i sukoba zacijelo će i dalje pristizati. Sprječavat će ih samo smrt.
A, sve do danas, u slučaju pogibije dvadeset sedmero ljudi u kanalu La Manche, Velika Britanija i Francuska i dalje prebacuju odgovornost na one druge. Britanski tisak (The Daily Mirror, The Telegraph, The Sun) optužuje Francusku za pasivnost, čak i za suučesništvo s krijumčarima,
Francuzi pobijaju te optužbe te optužuju Veliku Britaniju da ne želi dati dogovorenu financijsku pomoć za rješavanje ”migracijskog pitanja” (Le Monde).
Yann Manzi, glavni direktor i suosnivač francuske udruge Utopia 56 koja nastoji pomoći migrantima, na stranicama udruge reagira: čemu sve to uzajamno političko i medijsko zgražanje koje je odraz napetih političkih odnosa Britanije i Francuske te nema nikakve veze s brigom za migrante, dok se građani i jedne i druge zemlje navikavaju prihvaćati neprihvatljivo?!
Francuski ogranak Amnesty International u priopćenju za javnost, koje su zajedno potpisali La Cimade, Médecins sans frontières, Médecins du Monde te Secours catholique i Caritas France, optužuju i Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo da izbjegavaju svoje obveze. Naime, Ova tragedija, kao i brojne druge u Sredozemnom moru ili na našim granicama s Italijom, Španjolskom ili Velikom Britanijom, posljedica je tridesetogodišnje sigurnosne migracijske politike koju vode Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Europska unija.
Potpisnici priopćenja podsjećaju na hitnost državnog odgovora temeljenog na poštovanju ljudi i odmah zahtijevaju: prestanak deložacija na sjevernoj obali, učinkovit pristup postupku azila u Francuskoj te uspostavu sigurnih i legalnih ruta do Ujedinjenog Kraljevstva.
Ukoliko se to ne dogodi odmah, sada, ”migracijsko pitanje” imat će, bojati se, slično rješenje kao neka druga ”pitanja” kroz europsku povijest.
