Papa Franjo susreo se 20. lipnja u Vatikanu s članovima Biskupske sinode Melkitske Grkokatoličke Crkve, okupljenima u Rimu na godišnjem zasjedanju, i uputio apel za primjereno i pravedno rješenje drame u Siriji, prenosi Vatican News.
U govoru članovima Sinode se spomenuo Sirije, voljene i izmučene zemlje, tisuća mrtvih i ranjenih, kao i milijuna interno i u inozemstvo izbjeglih osoba, te izrazio zabrinutost za opstanak vjernika na Bliskom istoku.
Grkokatolička Melkitska Crkva, jedna od 24 Crkava koje čine Katoličku Crkvu a ima povjesno sjedište u Antiohiji, se ujedinila s Rimom 1724. godine, ali zadržavši vlastiti, bizantski obred, liturgiju i kanonske propise. Na čelu Melkitske Grkokatoličke Crkve (u kojoj se govore grčki i arapski) nalazi se melkitski grčki patrijarh Antiohije. Danas broji oko 1,685,296 vjernika, koji žive uglavnom u zemljama Bliskog istoka: Siriji, Libanonu, Palestini, Jordanu, Egiptu te u zemaljama oko Perzijskog zaljeva.
Prisjetio se Papa potom molitvenoga bdjenja za mir ispred vatikanske bazilike, 7. rujna 2013., prve godine njegova pontifikata, kada je nastao izraz ”voljena i izmučena Sirija”, te svoje misli uputio tisućama mrtvih i ranjenih, milijunima interno i u inozemstvo izbjeglih osoba, s obzirom na nemogućnost pokretanja potrebne obnove.
Kazao je, osim toga, da su ga pogodile priče mladih Sirijaca koji su stigli u Italiju, koji u sebi nose dramu onoga što su proživjeli i vidjeli, kao i njihov pogled, gotovo potpuno lišen nade, nesposoban sanjati o budućnosti njihove zemlje.
”Ne možemo dopustiti da se iz očiju i srca mladih i obitelja ukloni i posljednja iskra nade! Stoga ponovno upućujem apel svima koji imaju odgovornost, u toj zemlji i u međunarodnoj zajednici, da se postigne primjereno i pravedno rješenje drame u Siriji”, istaknuo je Papa.
Potom je okupljene biskupe potaknuo na herojsko i velikodušno svjedočanstvo, ali koje valja uvijek staviti na Božje svjetlo kako bi se pročistilo i obnovilo, te da se preispitaju o ”sinodalnom stilu”, o sposobnosti da žive zajedništvo molitve i nakane međusobno i s patrijarhom, te sa svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima.
Što se pak tiče melkitskih grkokatoličkih eparhija u svijetu, Papa je napomenuo da su one crkveni, ali i kulturni i društveni izazov, koji nije bez teškoća i prepreka, te istodobno velika prilika da ostanu ukorijenjeni u svojim tradicijama i podrijetlu, otvarajući se, međutim, slušanju vremena i mjesta na kojima se nalaze kako bi odgovorili na ono što Gospodin danas traži.
”Pozivam vas da unutar Sinode obavljate svoje nadležnosti s mnogo mudrosti”, dodao je te, što se tiče izbora biskupa, zatražio da uvijek dobro razmisle i mole se Duhu Svetom u pripremi materijala i informacija o različitim kandidatima, prevladavajući svaku logiku pristranosti.
”Potičem vas – i zahvaljujem vam na trudu koji ćete u to uložiti – da učinite da blista lice Crkve, držeći daleko podjele i mrmljanje koji samo skandaliziraju malene i raspršuju stado koje vam je povjereno”, rekao je Papa te ponovio preporuku koja mu je draga, da budu pozorni na ogovaranje, savjetujući im da pribjegavaju bratskom ispravljanju i da otvoreno govore. Preporučio im je da nikada ne ogovaraju drugoga – jer je to crv koji uništava Crkvu – nego da, naprotiv teže jedinstvu. (VN / IKA / D. P.)
