Allan Watts (1915-1973), engleski filozof poznat po brojnim govorima i knjigama kojima je nastojao približiti istočnjačku filozofiju i duhovnost (budizam, taoizam, hinduizam) zapadnom čovjeku.
***
Postoji kontradikcija u želji da se bude savršeno siguran u svemiru čija je priroda trenutačnost i fluidnost. Ali kontradikcija leži malo dublje od pukog sukoba između želje za sigurnošću i činjenice promjene.
Ako želim biti siguran, odnosno zaštićen od strujanja života, želim biti odvojen od života. Ipak, upravo taj osjećaj odvojenosti čini da se osjećam nesigurno.
Biti siguran znači izolirati i ojačati “ja”, ali samo osjećaj izoliranosti “ja” čini da se osjećam usamljeno i uplašeno. Drugim riječima, što više sigurnosti mogu dobiti, to ću više željeti.
Još jasnije rečeno: želja za sigurnošću i osjećaj nesigurnosti ista su stvar. Zadržati dah znači izgubiti dah.
Društvo koje se temelji na potrazi za sigurnošću nije ništa drugo do natjecanje u zadržavanju daha u kojem su svi zategnuti kao bubanj i ljubičasti kao cikla.
Ozbiljno mogu razmišljati o pokušaju da živim u skladu s idealom, poboljšati se samo ako sam podijeljena na dva dijela. Mora postojati dobro “ja” koje će poboljšati loše “ja”. “Ja”, koji imam najbolje nakane, bacit ću se na svojeglavo “ja”, a sukob između njih dvoje uvelike će naglasiti razliku između njih.
Posljedično, “ja” će se osjećati odvojenije nego ikad i tako samo povećati usamljene i odsječene osjećaje zbog kojih se “ja” ponašam tako loše.
Stajati licem u lice s nesigurnošću još uvijek ne znači razumjeti. Da biste razumjeli, ne morate se suočiti, već to biti. Kao u perzijskoj priči o mudracu koji je došao na vrata raja i pokucao. Iznutra je Božji glas pitao: “Tko je tamo?”, a mudrac je odgovorio: “To sam ja”.
“U ovoj kući”, odgovorio je glas, “nema mjesta za tebe i mene”. Mudrac je otišao i proveo mnogo godina razmišljajući o ovom odgovoru u dubokoj meditaciji.
Vrativši se po drugi put, glas je postavio isto pitanje, a mudrac je opet odgovorio: “To sam ja”.
Vrata su ostala zatvorena. Nakon nekoliko godina vratio se po treći put, a na njegovo kucanje glas je još jednom upitao: “Tko je tamo?” A mudrac je povikao: “To si ti!” Vrata su se otvorila.
Iz knjige The Wisdom of Insecurity (1951).